Koja je tvoja priča o majčinstvu?
Uloga koja nastaje rođenjem djeteta? Pravno-formalno, da, a životno?
Zaronimo!
Volim razmišljati o različitom, istraživati i učiti o cijelom spektru priča ispričanih o ženi i majčinstvu, o svim tim našim ulogama isprepletenim u svemu onome što život zovemo.
Je li naša uloga biti živa i prisutna ili biti savršena?
Od malena nas okolina uči i da se neki način prilagođavamo tako da se same programiramo i fokusiramo na van, da brinemo o drugim ljudima i njihovim osjećajima.
Možete li se sjetiti svojih prvih igračaka? Jeste li možda imali lutku, svoju prvu prijateljicu, koja je po potrebi bila i vaša malena bebica o kojoj ste trebali brinuti, hraniti je, presvlačiti, voditi u šetnju, stavljati spavati?
Jeste li u svojoj okolini možda imali nekih bolesti od kojih su bolovali vaši najbliži?
Možete li se sjetiti kako ste se tada osjećali i što ste sve pokušavali napraviti za tu osobu?
Sjetite se što vam je bilo važno u toj dobi, možda da mamu ne boli glava i da joj, kad legne u krevet, baš vi budete podrška. Iako to maleno biće nema veliko iskustvo života, uči i upija… kad mama legne u krevet jer je boli glava, sve staje … i odjednom se počinje nazirati kako kaos polako nestaje, sve igračke odjednom su na svom mjestu, sve je tiše i mekše… spremni smo napraviti sve, samo da mami bude dobro, da je ona samo vaša, a vi samo njeni.
Razina nježnosti, empatije, nesebičnosti i razumijevanja s kojom ste se susreli u toj dobi ostala je zapisana u vašoj memoriji, samo je se treba sjetiti. Nije slučajno da se cijeli naš model izražavanja osobnosti te malene žene precrtava na naš model majčinstva koji sada živimo.
Razmislite o majčinstvu u svojoj okolini i o čemu ste brinuli u svojoj najranijoj dobi. Pokušajte osvijestit svoj model, vjerujte, iscjeljujući je.
Ukoliko se ničega ne sjećate, u redu je, možda vam je poznatija bliža prošlost u kojoj ste znali čuti da vam je vrijeme, da u nečiji život upravo stanu unuci i da je to jedini razlog zašto su još na životu. Možda ste čuli i: „Ti samo rodi, a mi ćemo se pobrinuti za sve!“.
Vrijeme koje dolazi je jedino što je zajedničko u tom trenutku, ali pogledi na svijet i sam svijet nisu, kako za onu malenu koja je sada odrasla, tako i za one koji su o njoj brinuli. Njihova potreba da na njezino mjesto stave neku novu malenu, znak je njihovog straha od praznog gnijezda i nema nikakve veze s vama, sada odraslom.
A tijelo?
Žensko tijelo, ženska mudrost, ženska istina… sve su to nepoznanice za ženu koja će i dalje biti u svom programu, s fokusom izvan svoga tijela. Suočavanje sa životom ne treba biti najbolniji dio naše priče. Realitet je nešto što živimo i imamo. Sve drugo su dijelovi naše percepcije u kojima se skrivamo jer je realiteta previše. Najčešće se s tim suočavamo u trenutku kada u rukama držimo živo ljudsko biće i spoznaju da nema natrag. Nema natrag, a osjećaj prisutnosti u svome tijelu je toliko bolan da se cijeli spektar emocija prelijeva preko sistema.
Sa znanstvenog stajališta, žensko tijelo i sve što je u njemu mijenja oblik i prilagođava se zahvaljujući životu unutar tog tijela, njezinoj okolini, čarobnim životnim sokovima… i hormonima.
U majčinstvo spada življenje veselja, smijeha, radosti, učenja, bojazni, preispitivanja pa sve do iscrpljenost i straha. Sve to lijepo je isprepleteno s našim stanicama, mišićima, zglobovima i kostima. Cijela struktura tijela se mijenja i prilagođava našoj novoj životnoj fazi. Bez svijesti o vlastitom tijelu, njegova priča je kaotična, jer ne čujemo ga. Ne čujemo kada nam treba odmor, ples, slavlje ili samo šetnja sa samom sobom.
Sjećate li se priče o plesnoj haljini malog žutog maslačka?
Običan i neugledan, zabrinut, bez prijatelja i haljine za ples. Pomaže mu pauk kojeg se svi boje i za kojeg su svi mislili da je loš. Postaju prijatelji, a kao rezultat tog prijateljstva maslačak propleše u prekrasnoj haljini za jednu noć, onu njemu najvažniju. Bila je to njegova, posebna noć u kojoj je bio viđen i hvaljen. Haljina se rasprsnula, a iz nje je nastalo mnogo novog cvijeća. To je krug koji prolaze sva živa bića koja plešu samo jednu noć – netko se rodi, živi i umre, a za sobom ostavi svoje potomke koji nastavljaju život.
Majčinstvo je kao nevidljiva haljina.
Postoje tijela kojima niti jedan model nije dovoljno savršen, uvijek su zabrinuta, umorna i bezvoljna, a ples života plešu kako drugi žele.
Tako postoje tijela koja možda imaju ideju da je majčinstvo jedina haljina koja im pomaže da budu vidljiva i da im se svi dive, barem neko vrijeme. Odvojena su od svoje prave vrijednosti, hrabrosti, snage i svoje Majke. Često ne poznaju i ne osjećaju povezanost sa životom i samom sobom. Ovo majčinstvo i ova haljina je ponekad njihov teret i jedva čekaju da ih skinu.
Međutim, nekim tijelima ta nevidljiva haljina savršeno stoji.
Postoje sasvim obična i manje zabrinuta tijela, koja su stigla na ovaj svijet sa svojom haljinom za ples. Prepoznajemo ih po plesu života kojeg plešu kako same žele. Haljina im služi da zaogrnu svoju vrijednost, hrabrost, snagu i ljubav. Pod njihovom haljinom sve je meko i tiho, nježno i ljubavno. One ne odustaju jer znaju tajnu života. One su svjesne svoje nježnosti, vrijednosti, hrabrosti, snage i svoje Majke.
Majke koja je izvor svih vitalnosti i ljubavi, uvijek je tu i ne postoji ništa odvojeno od nje. U njezinom zagrljaju, svako njeno dijete uživa u obilju ljubavi. Natapa se njezinom elegancijom. Svako njeno dijete osjeća i poznaje životnost, zadovoljstvo pomiješano sa snagom, stabilnost i čvrsto tlo.
Ovo majčinstvo i ova haljina daju osjećaj povezanost sa životom i samom sobom, iz čega se sve drugo razvija. Ovo majčinstvo i ova haljina daju podršku svim životnim procesima, prvo njoj, a onda i svima drugima.
Žene su žene, a i majke, kad su otvorene za nešto novo što žele dati od sebe i primiti k sebi, prigrliti i zagrliti.
Žene su žene, a i majke, kad su nježne i pažljive prema nečemu novom, kad tom novom dopuštaju da raste u miru, kad oslobađaju i na nesebičan način se odvajaju i ustupaju prostor i vrijeme.
Koja je tvoja priča o majčinstvu?
Kako ona počinje? Znaš li tko si?
Ukoliko ne znaš, u dilemi si, a zanima te, dobrodošla si!
Grlim, Ivana
Fotografije: Pinterest
Odgovori