Nekada je ovaj prostor Uma bio rezerviran samo za mistike, velike mislioce, filozofe, političare, pisce, aktiviste… nekada su muškarce i žene zatvarali, palili i ubijali zbog njihovog prostora Uma!
Opasno?!
Nevidljivo?!
Mistično?!
…i danas često čujete: „Nije tvoje da misliš, tvoje je da radiš!”, „Otkud’ ti to?“, kao i: „Misli svojom glavom!”, i tako se tokom vremena prilagođavamo svemu oko nas, onako plemenski, stvarajući u sebi mentalne konstrukcije, uvjerenja o svojim mislima i procesima.
Kako vam zvuči: “Bez brige i pameti!“? Moguće, ne?! Transgeneracijski je postalo normalnim brinuti i biti traumatiziran. No, je li to sve? Nije.
Nema previše, nego što i kako mislimo.
Razmišljanje je izbor, kao što je izbor unutarnji fokus koji podupire mentalne procese. Dakle, kakav je vaš prostor Uma?
ili
Ako imate u tom prostoru česte građanske ratove, nekontroliranu rafalnu paljbu kritiziranja ili žaljenja,
ili je krivnja taj najteži tamničar, ili ste samo ovisni o svojim mentalnim procesima, znajte – sve je u redu, znajte da je to vaš izbor – nesvjestan.
Možda je sve samo golem prostor prašume…
… ili pustinje…
…ili znate gdje je što?
Dok ste u procesu, pokušajte pratiti svoje misli i svoj unutarnji fokus (tog generala ili tamničara koji se bore i ruše sve) – osvijestite, možda ste zarobljenik svojih misli?!
Znate li da je sve to mentalna konstrukcija grižnje savjesti ispod koje se kriju emocije, najčešće tuge i/ili bijesa? Smijemo biti tužni zbog nečega što se dogodilo, što jesmo ili nismo učinili, ili osjećati se bespomoćni/bijesni.
Pokušajte vidjeti više:
Što je to što vas trigerira, „izuva iz cipela“, koja su to uvjerenja, koje su to kritike koje vas najviše pogađaju, od koga one dolaze, kako dajete i primate kritike? Što to nevidljivo želi biti vidljivo? Kada uđete u svoje misli, pokušajte si predočiti gospodina Generala ili Kritičara ispred sebe. Zahvalite mu za sve što je napravio za vas i lijepo ga zamolite za ples. Ako vam se to čini ludo, pokušajte s još luđim idejama, vičite ili napišite stotinu puta: „POBJEDAAAAA!!!”. Ne bojte se, budite svjesni, očistite svoj prostor od unutarnjih krvnika i ostalih neprijatelja.
Ne bojte se, to su vaše misli, mentalne konstrukcije, možete zamisliti i Miki Mausa, jel’ da? Jeste li režiser u svom životu ili ste samo mali od svjetla i rekvizita? Miki Maus?!
Misli putuju našim prostorom uma i stvaraju slike, osjećaje, mirise, okuse… zašto onda ne bismo malo svoje misli usmjerili u razmišljanje koje ima okus i miris prisutnosti?
Prisutnost svega u jednom!
Ne boli, nije krivo, nije pravo, nije tužno, nije nevino, nije ljuto, niti glupo… samo jest. Kako je stati na tren i čuti svoje disanje, otkucaje srca, sunce na koži, vjetar na licu i u kosi, vidjeti mrava ispred sebe?
Sada je unutarnji fokus prisutnost koja gleda s planine i prostor uma postaje ogroman, širok, prozračan, nepregledan … taaaakoooo, i tu sve stane, zar ne?!
Mi biramo, dajemo dozvolu svom unutarnjem fokusu da bude znatiželjan, da istražuje i uči nove prostore, ljude, načine, plesne korake… jer to je ključ za slobodu, a sloboda je ono što činiš s onim što ti je dano (Sartre).
Što mislite, zašto su autentičnost, sloboda, radost i mir smisao i svrha života, važni ciljevi ljudske egzistencije?
Jesu li bića koja su autentična i slobodna bila predodređena da postanu autentična i slobodna ili su slijedila isključivo svoj put? Jesu li radost i miri privilegirane vibracije? Slijedeći tuđe tragove nikad nećemo ostvariti svoj puni potencijal, slažete li se? Jedinstveni smo! Na nama je da biramo između suočavanja s realitetom, vlastitim strahovima i mogućnostima i očekivanja od drugih.
Ne bojte se života!
Jesu li vaši prostori puni znanja i vještina koje nikada niste integrirali u svoj život i tu stoje kao napuštene građevine? Jeste li mirni sa spoznajom da vam taj prostor postaje sve manji i manji ili mislite da je moguće ‘rastegnuti ga’?
Zabavite se sa svojim intelektom. Sjetite se, vi niste samo svoje misli, puno više ste zahvaljujući svom najvećem bogatstvu, UMU!
Ukoliko nemate inspiracije kako stvarati novo, nove mogućnosti, iskazati maštovitost i kreativnost, tu sam za podršku.
Grlim, Ivana
P.S.
Cilj vizije kvalitetnog života bio bi harmoničan odnos između prostora Uma, Duha, Tijela i naših Emocija. Jedno s drugim do kraja. Niti jedno se ne mora raspasti radi drugoga, ali jedno s drugim može istovremeno i bivati i prestati. Kako vam se to čini?