Što bi Ljubav učinila s tim?
„Ljubav se razvija. Ona dolazi kroz rad i prihvaćanje vlastitih granica. Ljubav, načelno, nije ništa drugo nego prihvaćanje da nas, bez obzira na sve naše razlike, vezuje nit dubokog zajedništva. Najdublju ljubav možete doživjeti upravo kada vas voljena osoba prihvaća onakvom kakvi jeste.
Jer vi i da hoćete ne možete biti drugačiji, koliko god se trudili.“ – B. Hellinger
Dok granice osiguravaju naše mentalno, emocionalno, fizičko i duhovno blagostanje, prihvaćanje je kvaliteta života u kojoj je naša šira slika života veća od nas samih.
Mjesto u životu u kojem na svaki izazov i problem odgovaramo pitanjem – „Što bi Ljubav učinila s tim?“, ili baš sve ono suprotno, dobro znano i lakše, mjesto u životu u kojem možda nismo svjesni vlastite samoskrivljene nezrelosti.
U kojem god mjestu se sad nalazili u životu, u redu je, dovoljno je za početak prihvatiti:
- da nemamo kapacitet za razumjeti što je Ljubav. Vjerojatno zato što nam je aktivna životna formula „ako ovo – onda ovo“. Uvijek uzroke tražimo vani, a ne unutra (jer je bolno suočavanje!). Ljubav je tada nešto što se kalkulira, ima je više ili manje, treba je zaslužiti i sl. Ne primjećujemo sve načine i oblike ljubavi s kojima smo u kontaktu. Jer za ljubav treba imati dušu, veli stih, a imati dušu znači da smo svjesni da smo prolazni, u fizičkom, intelektualnom, emocionalnom i duhovnom obliku, ovdje i sada u plesu Ljubavi i Života.
- na ljubav gledamo samo kao na davanje i primanje, uzrok i posljedicu, odnos roditelj – dijete, partnerski odnos i sl. U redu je priznati si da nemamo dovoljno slobode u vlastitom životu i imaginacije u unutrašnjem prostoru iz kojeg možemo samo promatrati kako se u plesu s Ljubavi gubi svaka granica između svih primanja i davanja, svih početaka i završetaka, svih oblika, rodova, načina, jezika … u veličanstveno jedno.
- imamo vrlo siromašan, ili uopće nemamo, emocionalni rječnik za ljubav. Zato što smo veći dio svog emocionalnog rječnika naslijedili i preuzeli bez propitivanja, a za uzvrat usmjerili energiju na:
zavist – potrebu da se nešto ima, a da se za to ne plati odgovarajuća cijena,
ljutnju – punu pretpostavki i osjećaja na koje se zapravo ne možemo osloniti,
mržnju – jer smo povrijeđeni u svojoj ideji ljubavi i kao takvi radije biramo gubiti, i
RAVNODUŠNOST – kao suprotnost samoj ljubavi.
Kvaliteta života u kojoj nam je Ljubav važan aspekt, rekla bih, u kojoj nema samoskrivljene nezrelosti, u kojoj nas nitko ne može uzvisiti ili poniziti, dobro znamo tko smo, otkud dolazimo i čemu stremimo, kao i koje je naše mjesto u odnosima i svijetu. Priznajte, to je fantastično mjesto za rast i razvoj, evoluciju na svim razinama.
A sada KAKO ili pozivnica u trenutak
Imajte jasnu namjeru, mjesto i vrijeme za proces
Opustite se, umirite dah, tijelo i um, zažmirite i zamislite LJUBAV. Zamislite oblik koji je tu i promatra vas. Budite prisutni i promatrajte, osjetite koliko je ima i otkud dolazi, samo joj dopustite da bude tu, jer uvijek je tu, ali je nikada nismo pozvali u trenutak – svjesno, jer nam je važna. Dozvolite da se sve razine izraze. Osjetite svoje tijelo, um, emocije, duh, i pustite da se dogodi – LJUBAV.
A potom promatrajte riječ LJUBAV, sve što jeste i s čim se nalazite u Ljubavi, koliko je to veliko, maleno, snažno i sl. Osjetite što je stvarna i življena Ljubav za vas: koliko vas ima u Ljubavi i koliko Ljubavi ima u vama, koliko i kakvu Ljubav volite, zašto vas i koliko boli Ljubav, gdje počinje i završava Ljubav.
Ovo malo putovanje kroz razine sigurno će dotaknuti neke do sada nevidljive dijelove. Prihvatite ih i poželite im dobrodošlicu u kvalitetu života, baš kao i LJUBAVI.
Sad sigurno znate što bi željela Ljubav. Ona bi bila tu, baš kao i vi i ja i ŽIVOT.
Ako ne znate gdje i kako potražiti, tu sam za podršku.
Grlim,
Ivana
Fotografije:
Unsplash – Andrey-K-Xin, Taro Ohtani
Jelena Šubarić
Odgovori