Važno mi je

Važno mi je

Mrvu drame ovdje, mrvu drame tamo, evo frustracije i razočaranja bez da smo dobili pozivnicu. Živčani sustav i tijelo su u stanju otpora i napetosti koje prepoznaju po tko zna koji put.

Zašto nam je važan baš takav koktel života?

Znate, onaj u kojem istovremeno živimo strah, razočaranje i ljutnju. Na sve to savršeno ide puuuno leda, zar ne?!

Zanimljivo, čini se kao da mi je važno, ili – bolje rečeno – kako je moguće da ne znam koliko mi je važno gdje sam, što i kako proživljavam.

Čemu služe svi ti otpori?

Otpori nas uče o mjestu boli u našem tijelu i sistemu.

Sve ostalo su obrambene interpretacije iz uma koje čuvaju nešto što nam je važno. Ako nam je važno da smo u pravu, da smo prvi, sve uvijek najbolje znamo i za to se moramo vrlo često boriti i dokazivati, da nas vide i čuju, plješću, pozdrave i dožive, sjetite se koktela i leda i zapitajte se – od čega je koktel i čija je zabava?

Teško je živjeti kvalitetu života u kojoj postoji neosviješteni dio koji nam još uvijek zamjera, pun je potisnute ljutnje i mržnje ili, još gore, ravnodušan je.

Nitko ne voli stanja koja su puna boli/neravnoteža, u kojima nema protoka i lakoće, slažete li se?

Teško je prihvatiti da nije pravi način, možda mjesto i vrijeme za primanje i davanje, za odnos, za posao…, međutim, priznati ono što jest i razumjeti zašto je tome tako, najveći je dar koji možemo sami sebi pokloniti.

Samo do te istine treba stići. Jeste li znali da tamo stižemo tako da konačno u kvaliteti života unesemo – svjesno – više ljubavi, svaki dan po jedan djelić svog doprinosa, nježno i podržavajuće – jer važno mi je.

Važno mi je

Važno mi je reći DA svemu što me veseli, uzbuđuje, nadahnjuje, dobroj kavi, odjeći u boji koju upravo otkrivate, dobroj knjizi, novoj glazbi… ljudima. Sjetite se da ste tada svaki puta svjesno rekli NE svemu što vas rastužuje, frustrira, ljuti, lošoj kavi, tijesnoj odjeći, životu bez knjige, glazbe i ljudi.

Ono što umire u ovom procesu su sjene besmisla, borbe i straha od života.

Kako vam se ovo čini?

Važan mi je koktel života od radosti, mira i nadahnuća, s puuuno lakoće.

A sada KAKO ili pozivnica u trenutak

Imajte jasnu namjeru, mjesto i vrijeme za proces

Za reći NE, prvo se trebamo osloboditi pritiska da uvijek i u sve budemo uključeni – vježbamo puštanje kontrole…, kako vam se ovo čini? Vježbanjem ovog mišića, slobodna volja i odlučnost postaju svjesniji dio našeg života, a to nam je cilj, zar ne? Vježbamo prihvaćanje na intelektualnoj, emocionalnoj i duhovnoj razini imajući povjerenje u sebe, u druge i u nešto veće od nas samih.

Evo kako! Sljedeći put kad vas pozovu na druženje, roštilj, feštu, nedjeljni ručak, zajedničko ljetovanje … ili vas parter pozove u emocionalnu „oluju“ ZASTANITE U PROSTORU I VREMENU, osjetite u tijelu/umu,  sjetite se koktela i leda i zapitajte se – od čega je koktel i čija je zabava? PROMATRAJTE što što se događa prije nego što odgovorite. Ukoliko si date dovoljno vremena, sigurno je da ćete osjetiti što vam je VAŽNO  i otkud dolazi DA, a otkud NE. Važno je iz tijela/uma/duha osjetiti isto i TEK TADA KRENUTI U AKCIJU – koktel vas sigurno čeka, kao i zabava.

Dopustite si da vam je VAŽNO, da to bude samo vaš ,,DA,, VAMA i vaš ,,NE,, SITUACIJI/LJUDIMA. Svim onim dosadašnjim izgovorima, sitnim lažima i strahovima, boljkama i boljeticama zahvalite jer su poslužili da dođete do ovog trenutka. Gledajte kako svaki dan rastu krila vašem ,,DA,,.

Dakle, zabava je samo jedna i zove se život, vaš život, i nemojte je propustiti.

Onog trena kada ovi dijelovi budu integrirani i življeni svjesno, nikome neće biti potrebno ništa pojašnjavati, a u tijelu će nastati ogroman novi prostor u kojem odzvanja DAAAA.

Tek sad je pravo vrijeme da osjetite i živite sve što vam je važno!

Ako trebate i tražite podršku, tu sam.

Grlim,

Ivana

P.S.

Volim svako svoje NE. Naučilo me kako sebi reći DA, biti majka i otac samoj sebi, kako biti nježna i tu za sebe, kako se prihvatiti, poštovati sebe i svoje vrijeme. Volim svako svoje DA i NE jer su me korak po korak približili kvaliteti života koju danas živim.

Fotografije:

Unsplash – Gaetano Cessati, Evgeni Tcherkassi

Ivana Nekić – Pozivnica u trenutak