,,Kada su prije mnogo godina pitali američku kulturnu antropologinju (koja je proučavala „primitivna plemena“) Margaret Mead što smatra prvim znakom civilizacije u kulturi, očekivali su da će Margaret govoriti o udicama, glinenim posudama ili kamenju za mljevenje. Ali ne.
Margaret je rekla da je prvi znak civilizacije u drevnoj kulturi bila slomljena i potom zacijeljena bedrena kost (femur).
Objasnila je činjenicu da – u životinjskom carstvu – ako slomite nogu, umrijet ćete.
Ne možete pobjeći od opasnosti, otići do rijeke po piće ili u lov na hranu. Postajete meso za zvijeri koje vrebaju. Nijedna životinja ne preživi slomljenu nogu dovoljno dugo da kost zaraste.
Slomljena bedrena kost koja je zarasla dokaz je da je netko odvojio dovoljno vremena da ostane uz onoga tko je pao, da je povezao ranu, odnio osobu na sigurno i brinuo o njoj tijekom oporavka.
Pomaganje nekom drugom kroz poteškoće je mjesto gdje počinje civilizacija, rekla je Margaret.“ – I. ok
Zahvaljujući bliskosti smo preživjeli sve evolucijske pomake i prelaske iz jednog doba u drugo. Ona kao da je integralno ljepilo, pa nije ni čudo da ono što ponekad zovemo ljubav znanstvenici nazivaju bliskost ili privrženost.
Nastaje međudjelovanjem hormona, gena, fizičkih karakteristika i drugih složenih procesa koji su se usavršavali tisućljećima u procesu evolucije.
Sad znamo da je možemo i doživjeti, osjetiti je prema komu/čemu, ostvariti je, pokazati je, razviti je, uspostaviti je s kim.
Kakva može biti?
… emocionalna, fizička, generacijska, ideološka, intimna, istinska, jezična, kulturološka, međusobna, svjetonazorska, bliskost Boga i svijeta, bliskost duša, bliskost jezika, bliskost majke i djeteta, bliskost majke i kćeri, bliskost pogleda, bliskost stavova…
Postoji li bliskost bez slobode i spontanosti?
Svi imamo čežnju za ovim osjećajem dok god nam se sama bliskost ne dogodi. Tek tada, kao da se otvaraju nove razine u našem postojanju.
Postoji to jedno posebno ganuće koje prožme cijelo naše biće kada nas dotakne bliskost. Ali do tamo kao da je ponekad dug i nepoznat put. Možda zato što prava bliskost, a svi dobro znamo o čemu pišem, sadrži i ogroman dio vlastite slobode i spontanosti. Što bi to zapravo značilo?
Za početak, svijest o vlastitoj slobodi da spontano biramo svoja stanja, misli, osjećaje i reakcije.
Na ovom mjestu govorim o onim ljudima koje sigurno poznajete u svom okruženju i potajno im se divite jer vole sebe, ali i cijeli svijet.
Hodaju uvijek s osmijehom kao da su ,,na nečemu,,, a zapravo svi znaju da nisu na nikakvim drogama, oni su zapravo IZABRALI biti slobodi i spontani. Oni uvijek žive s velikim ‘DA’ životu, svijetu i drugim ljudima, u svijetu u kojem nema krivog niti pravog – sve je upravo onako kako jest. Upravo oni su pravi uzori kako se integriraju vlastita iskustva iz prošlosti. Zahvaljujući svojim kapacitetima za život, uvijek imaju jasnu viziju budućnosti.
Krenimo prvo od sebe.
Ako se ne osjećam sama sa sobom bliska i spontana, to isto stanje gotovo je nemoguće postići s drugom osobom. Zašto je tome tako? Bliskost ne trpi formu, uloge, uvjerenja, igre i igrice, diplomaciju, kompromise…. sve su to dijelovi koji ponekad nisu naš svjestan izbor, pa nije niti za očekivati da se prava bliskost dogodi sama od sebe, zar ne?
Što bi / tko bi bila kada bih se ogolila do kosti?
Sjećate li se slomljenog dijela kosti s početka priče?
Ovo je mjesto za moju pozivnicu u trenutak.
Kosti simboliziraju:
- unutarnju snagu i čvrstoću jer čvrste i zdrave kosti ukazuju na snažan karakter, otpornost i sposobnost prevladavanja poteškoća,
- strukturu i podršku ljudi, sustava ili principa koji nam pružaju potporu i stabilnost u životu,
- temeljne životne vrijednosti i identitet našeg fizičkog bića, povezane s našim korijenima i identitetom
- ponovno rođenje i duhovnu transformaciju.
Slomljena bedrena kost koja je zarasla dokaz je da je netko odvojio dovoljno vremena da ostane uz onoga tko je pao, da je povezao ranu, odnio osobu na sigurno i brinuo o njoj tijekom oporavka.
Možda je vrijeme da se pobrineš za sebe, da odvojiš dovoljno vremena za sve one dijelove koji su pali i izgubljeni, da svoje rane povežeš, nađeš svoje sigurno mjesto u životu i srcu… i budeš tu samo sa sebe.
Kako ti se ovo čini?
Bliskost se uči
Kako se uči i njeguje bliskost, duboka je mudrost svakoga od nas. Vrijeme je da se posvetiš svojoj vlastitoj slobodi i spontanosti, da budeš sve ono što upravo jesi.
Kako ?
Vrijeme je da konačno dobro upoznaš sebe i sve svoje razine, od fizičke, preko emocionalne, svoj prostor uma i svoju duhovnu razinu. Onoga trenutka kada sebi dopustiš puno više od svojih misli, osjećaja ili reakcija, na dobrom si putu.
Na dobrom si putu i ako sebi daš sve ono što smatraš da ti drugi nisu dali (roditelji, partner, braća i sestre, prijatelji, društvo…).
U ovom slučaju mislim da nikada nije kasno za sretno djetinjstvo. Kako ti se to čini?
Možeš li zamisliti ogroman prostor u kojem poznaješ, prihvaćaš i poštuješ sve što jesi, sva svoja životna iskustva, sve svoje izbore, sve svoje nemoći i neznanja? Možeš li zamisliti prostor u kojem je sve upravo onako kako je, bez osude, krivog i pravog, gdje osjećaš poštovanje i prihvaćanje prema svemu što je dio tebe, kroz druge ljude i odnose?
Ako možeš, na dobrom si putu i znam da si blizu vlastitom centru, slobodi, spontanosti i bliskosti.
Vjerujem da zahvaljujući upravo njoj čitaš ovaj tekst.
Ona je upravo moj doživljaj dok pišem tekstove. Ne pišem ih dok god se ne osjećam bliska s temom. Vrlo često je ostvarujem sa sobom i drugim ljudima. Razvijam je tako da joj širim granice i želim je podijeliti s drugima.
Prava je istina da je iskrena bliskost i privrženost integralno ljepilo koje sve povezuje, od kosti, pa sve do zvijezda, baš kao i ljubav.
Kako se uči i njeguje bliskost, duboka je mudrost svakoga od nas.
Želiš li ući u rijeku svog života i kontakt sa svojom bliskošću – javi se i dođi!
Dušo draga, dobrodošla si!
Grlim, Ivana
Odgovori